Naziv umnjak dolazi zbog dobi nicanja, a to je u pravilu nakon dvadesete godine života ili kasnije, što se nekada smatralo zrelim, odnosno mudrim godinama. Umnjak spada u genetski varijabilne zube i odatle dolazi dio problema koji su za njega karakteristični.

Što to znači? U spomenutim kvadrantima čeljusti u pravilu se nalazi po osam zuba (ukupno 32). Tih osam zuba je podijeljeno u grupe po morfologiji i funkciji: dva sjekutića, jedan očnjak, dva pretkutnjaka i tri kutnjaka. Posljednji zub u svakoj grupi, osim očnjaka, je genetski varijabilan, što znači da zbog evolucije njegov oblik ili uopće postojanje variraju.

Tako su sve prisutnije pojave poput hipodoncije (nepostojanja) pojedinih ili više zuba, najčešće trajnih dvojki, petica ili umnjaka, pojedinačno ili kompletno. Evolucijski se, dakle, kod čovjeka smanjuje broj zuba.

Umnjaci ili treći molari posljednji su zubi u nizu u ljudskoj čeljusti. Ukupno ih je četiri, u svakoj čeljusti po dva. Podijelimo li čeljusti na kvadrante, umnjak u svakom od njih zauzima osmu poziciju i odatle kolokvijalni naziv “osmica”.

Uz sve navedeno, još jedan evolucijski čimbenik otežava situaciju, a to je smanjenje ljudske čeljusti dok dimenzije zuba to ne prate. To drugim riječima znači da umnjaku, koji zadnji niče, to ostavlja manje prostora za pravilno nicanje.

Koje probleme donosi umnjak?

Otežano nicanje

Simptomi otežanog nicanja su bol, crvenilo, oteklina, a u težim slučajevima i ograničena mogućnost otvaranja usta, bol koja se širi prema uhu te oteklina limfnih čvorova i povišena tjelesna temperatura.

Terapija se u početku sastoji od ispiranja prostora između zubnog mesa i djelomično izniklog zuba nekim o antiseptika te od tzv. “cirkumcizije“, odstranjivanja dijela zubnog mesa oko djelomično izniklog zuba.

Međutim, govoreći kao praktičar, takva terapija najčešće nije duga vijeka, upala se ponavlja i pojačava pa u konačnici, dovodi do vađenja zuba.

Karijes

Javlja se kao i na svakom drugom zubu, čak i relativno češće. Teška dostupnost i često nepravilan položaj otežavaju higijenu područja oko umnjaka i rezultiraju kvarom koji, ako stomatološki pregledi nisu redoviti, ostaje neotkriven.

Karijes je sam po sebi dovoljan za pojavu bolnih senzacija, najčešće na termički podražaj (toplo, hladno) i zagriz, a kasnije na slatko i spontano. Ako nastavno na karijes dođe do upale zubne pulpe ili nekroze, bol je karakteristično pulsirajuća ili konstantna s refleksijom po cijeloj strani čeljusti, do uha, čak i vrata.

Ove se pojave, kad je umnjak u pravilnom položaju i dostupan, rutinski rješavaju ili postavljanjem ispuna (u slučaju karijesa) ili endodontskim zahvatom (u slučaju upale i nekroze).

Nažalost, vrlo često to nije tako. Spomenute nedosljednosti u položaju i građi zuba izuzetno otežavaju pravilno provođenje liječenja ili ga onemogućuju, što dugoročno predstavlja rizik za zdravlje pacijenta. U konačnici rezultira odlukom o vađenju takvog umnjaka.

Impaktirani i semiimpaktirani umnjak

Posljedica su postojanja zuba, odnosno zametka zuba, ali i njegova nenicanja, odnosno djelomičnog nicanja.

Uzroci mogu biti različiti i najčešće su mehaničke prirode. To su nedostatak prostora u čeljusti za pravilno nicanje, iskrivljeno usmjerenje osi zuba ili njegov položaj u dubini čeljusti. Ako je uzrok nemehaničke prirode ili postoji nedostatak impulsa rasta ili slično, takav zub nazivamo retiniranim.

U svakodnevnoj praksi, razlike u liječenju s obzirom na uzrok nema. No, podijeljena su mišljenja kako postupiti ako se ne javljaju karakteristični problemi vezani uz ovakve zube.

Neki liječnici smatraju da impaktirane i retinirane zube treba što prije ukloniti, dok drugi smatraju da, ako ne rade probleme, pacijenta nije potrebno izlagati rizicima operativnog zahvata.

Retinirani i impaktirani umnjak može biti podloga stvaranju ciste u čeljusti, tzv. folikularne ciste, koja se formira oko zametka zuba. U slučaju takve pojave, obvezno se odstranjuju i zub i cista.

Vađenje umnjaka

Zahvat je od kojeg pacijenti u pravilu zaziru, ali je vrlo često prijeko potreban. Može proći relativno jednostavno, kao i ekstrakcija bilo kojeg drugog zuba, ponekad i lakše, s umjerenim ili nikakvim postoperativnim komplikacijama, a može se pretvoriti i u ozbiljniju kiruršku intervenciju s bolničkim liječenjem.

Zahvat provode opći stomatolozi i oralni kirurzi, ovisno o procijenjenoj težini zahvata, a što je još važnije, procijenjenim mogućim komplikacijama.

Zahvat se obavlja u lokalnoj anesteziji, ali radi se o manjem operativnom zahvatu i treba mu pristupiti ozbiljno, pazeći na okolne anatomske strukture, kao što su mandibularni i jezični živac.

Nakon vađenja javljaju se simptomi boli, otežanog otvaranja usta, moguća oteklina te povišena tjelesna temperatura.

Kako bi se ti simptomi ublažili, pacijentu je potrebno dati upute kako se ponašati idućih nekoliko dana (ne ispirati ranu, hladni oblozi izvana, glava na povišenom kod spavanja, jesti mekšu i ne vruću hranu) te ponekad prepisati analgetike pa sve poteškoće prestaju već nakon nekoliko dana.

Povezani sadržaji

Kontakt

Želiš saznati više o našim uslugama?

logo_resetar_brezak

Dental Studio Rešetar Brezak 2018. ©  Sva prava pridržana