Nadomještanje zuba, odnosno pokušaji da se izgubljeni zubi nadomjeste onima građenim od različitih materijala stari su koliko i ljudski rod.
Implantat je usadak unesen u organizam s ciljem da se nadoknadi manjak tkiva i postigne estetska ili funkcionalna rehabilitacija, u ovom slučaju, usne šupljine. To je, zapravo vijak iz titana koji se ugrađuje u čeljusnu kost kako bi zamijenio korijen izgubljenoga prirodnoga zuba.
Svaki autogeni, alogeni, ksenogeni ili aloplastični materijal, unesen u organizam, je implantat.
Ugradnjom implantata olakšava se protetsko rješenje za pacijenta, ako se radi o djelomičnom ili potpunom gubitku zuba.
Ovisno o broju ugrađenih implantata, nadomjestak može biti fiksan, s krunicama i mostovima kojima se rješava djelomična ili potpuna bezubost. U slučaju potpune bezubosti, proteza je mobilna tj. pokrovna. Takvu protezu pacijent sam vadi i namješta.
Kakav će biti nadomjestak, fiksni ili mobilni, ovisi o objektivnom kliničkom statusu, materijalnim tj. financijskim okolnostima i o želji pacijenta.
